Metodologija rada kojom se Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću koristi u prikupljanju osobnih sjećanja dijelom se zasniva na osnovnim metodološkim principima metode usmene povijesti koji se koriste od njezina usvajanja kao nove, znanstveno prihvaćene tehnike historijskog dokumentiranja, 1948. godine,  a dijelom uključuje specifične zahtjeve koje Documenta, kao organizacija za ljudska prava koja se bavi  suočavanjem s prošlošću, ima pred sobom.

U okviru šireg procesa suočavanja s prošlošću, Documenta svojim aktivnostima vezanim uz prikupljanje i snimanje osobnih sjećanja nastoji omogućiti ljudima, koji nisu bili aktivni kreatori povijesnih događaja i nositelji političke moći u pojedinim razdobljima, određenu društvenu afirmaciju. S druge strane, inzistirajući na načelu mulitperspektivnosti, javnosti se nastoji prezentirati pluralizam različitih narativa. Cilj nam je priodonijeti  dubljem i sveobuhvatnijem razumijevanju pojednih povijesnih procesa koji su bitno utjecali na živote ljudi ovih područja. Stoga, metodologija koju koristimo u projektu usmene povijesti, osim što nastojimo poštivati   znanstvene principe dokumentiranja putem metode usmene povijesti, nužno u sebi uključuje i iskorak ka društvenom angažmanu.

Nekoliko je činjenica za koje smatramo da su ključne za razumijevanje koncepta usmene povijesti:

• Usmena povijest je prikupljanje i čuvanje osobnih sjećanja kao povijesne dokumentacije koja najčešće nije dokumentirana, a zasniva se na ljudskom iskustvu.
• Usmena povijest je najbolji izvor podataka o tome što su određeno povijesno razdoblje i povijesni događaji značili ljudima koji su bili njegovi suvremenici i kako su ga oni proživjeli.
• Usmena povijest može pomoći u razumijevanju načina života i općeprihvaćenog sustava vrijednosti koji je bio prisutan u određenom razdoblju te razumijevanju društvenih čimbenika koji su stvorili uvjete za nastanak pojedinih povijesnih događaja.
• Usmena povijest omogućava istraživanje povijesnog nasljeđa koje se na razini društvene zajednice  javlja kroz formu kolektivne svijesti, a na osobnoj razini, kroz formu obiteljskog nasljeđa i transgeneracijskog prijenosa.
• Usmena povijest putem retrospektivnog razmišljanja i sjećanja pruža mogućnost boljeg razumijevanja sadašnje situacije. Razjašnjavanje prošlosti na osnovu potrebe za suživotom u sadašnjosti je posebno  važan cilj za društva suočena sa «sjećanjem na zlo».
• Usmena povijest pruža mogućnost analize između pamćenja i zaboravljanja. Prema suvremenom razumijevanju upravo je "zaboravljanje"  kreativna refleksija sjećanja koja se kombinira u zavisnosti od društvenih/političkih pretpostavki, ali i u zavisnosti od individualnih kapaciteta pojedinaca i pojedniki (bilo da se radi o namjernom potiskivanju neugodnih sadržaja iz svijesti ili o nekom drugom uzroku koji pospješuje proces zaboravljanja).

 
Kazivači/ce
Značajan dio napora, truda i predanosti uloženih u pronalazak potencijalnih kazivača i kazivačica voljnih podijeliti s nama, a u konačnici i sa širom javnosti svoja, često traumatična i bolna,  osobna iskustva.
Proces odabira potencijalnih kazivača/ica uključivao je kontaktiranje lokalnih organizacija civilnog društva, lokalnih vlasti i medija, kontaktiranje potencijalnih kazivača/ica pismenim putem, e-mailom i telefonskim pozivima te oglašavanje projekta putem medija.
Ciljane grupe kazivača/ica su:

• Ljudi iz regije, koji su zainteresirani za suvremenu lokalnu povijest, posebno svjedoci i protagonisti ratnih zbivanja u razdoblju 1941 - 1995, s posebnim naglaskom na žene i marginalizirane etničke manjine, kao i žrtve, osobito bivši zatvorenici i rodbina poginulih i nestalih osoba.
• Ratni veterani, pripadnici policije i ostalih vojnih i paravojnih formacija.
• Izbjeglice i prognanici.
• Civilne žrtve rata (žrtve mina, granatiranja...).
• Osobe deložirane iz svojih stanova/kuća i druge osobe koje su ostale bez svoje imovine.
• Borci za zaštitu ljudskih prava, ali i predstavnici domaćih institucija i organizacija.
• Pripadnici novinskih, nakladničkih i medijskih kuća, a posebno oni koji su  informirani o povijesti zemalja u regiji.
• Pripadnici vjerskih zajednica.
• i drugi
  
  

Ispitivači/ce
Stjecajem okolnosti i nedostatka ljudskih resursa u prvoj fazi projekta, od 2010 – 2012. kao ispitivače/ice koji će na terenu prikupljati osobna sjećanja uključili smo volontere i volonterke, mahom diplomante fakulteta društvenih usmjerenja. U drugoj fazi projekta od 2012 – 2013. profesionalno je angažirano nekoliko bivših volontera/ki sa najvećim iskustvom. Uključivanje volontera na ovaj projekt podrazumijevao je pronalazak stručnih, osviještenih, motiviranih i zainteresiranih mladih ljudi, ali i kontinuirani angažman na njihovom educiranju i usavršavanju.

Volonterski angažman na ovom projektu sastojao se od odlaska na teren i vođenja intervjua sa kazivačima/icama. Osim pripreme za snimanje u vidu saznavanja informacija o području i događajima na koje će se kazivanje odnositi, informacija o samim kazivačima/icama, te predhodnom edukacijom i upoznatošću s metodologijom i tematikom, volonteri vode intervju s osobom s kojom je intervju zakazan te vode računa o svim smjernicama i tehnikama vođenja intervjua.
Budući da projekt obuhvaća sjećanja na rat sa područja čitave Hrvatske volonteri/ke su putovali na različite lokacije širom Hrvatske, a po potrebi i u susjedne zemlje gdje, primjerice, akteri i svjedoci ratova s područja Hrvatske trenutno žive.
 
Snimanje osobnih sjećanja
Za snimanje osobnih sjećanja Documenta je razvila Smjernice za vođenje intervjua u kojima su opisani faza pripreme i istraživanja, snimanje intervjua, tehnike intervjuiranja te korištena dokumentacija. Najveći dio intervjua sniman je u stanovima i kućama kazivača/ica, dok ih je manji dio snimljen u prostorijama partnerskih organizacija civilnoga društva u mjestima gdje žive kazivači/ce ili u prostorijama Documente.

Kako nam je cilj bio obuhvatiti sjećanja na razdoblje pred početak Drugog svjetskog rata do danas, intervjui (zavisno o dobi kazivač/ica) uključuju životnu povijest kazivača/ice: predratna, ratna i poslijeratna iskustva, iskustva iz vremena poslijeratnih vansudskih egzekucija, godine socijalizma, politička previranja pred rat 90-ih, događaje iz ratnih sukoba 90-ih… Većina intervjua traje između jedan i dva sata, ali ovisno o iskustvima i sjećanjima kazivača/ice, mogu trajati i duže.

Neposredno pred početak snimanja ispitivač/ica ispunjava Protokol koji služi kako bi se prikupile osnovne infromacije o kazivaču/ici koje mogu poslužiti kao orijentir prilikom postavljanja pitanja.
Kazivači/ice  prije početka potpisuju Suglasnost za snimanje, a nakon snimanja odlučuju pristaju li da njihovo kazivanje bude javno objavljeno, te potpisuju Suglasnost za objavljivanje ili žele da bude dostupno samo u svrhu znanstvenog istraživanja te potpisuju Suglasnost za istraživanje.
Svim kazivačima/icama uručen je ili poslan poštom DVD sa video snimkom njihovih osobnih sjećanja.
Osobna sjećanja koja Documenta prikuplja temelje se na polustrukturiranom intervjuu. Pitanja  koja se nalaze na Listi pitanja slijede vremensku kronologiju u ovisnosti od starosne dobi kazivača/ice i služe kao podsjetnik ispitivaču/ispitivačici tijekom intervjua. Listu pitanja moguće je u većoj ili manjoj mjeri modificirati kako bi bila što primjerenija kazivaču/ici.
Veći dio snimljenih kazivanja transkribiran je i preveden, a obzirom da se radi o transkribiranju sa ciljem izrade titlova na engleskom jezku nisu transkribirane niti prevedene poštapalice ili krnje rečenice, a neke su rečenice skraćene ili sažete.
 
Intervjue su snimali profesionalni snimatelji/ce.
 
Pohranjivanje i obrada snimljenih video materijala uključuju:
1. Prijenos video snimke sa kamere (memorijske kartice) na vanjski disk
2. Kodiranje video snimke u željeni format
3. Transkribiranje (zvučnog zapisa u tekst)
4. Prevođenje transkripta na engleski jezik
5. Izrada titlova na hrvatskom i engleskom jeziku
6. Montiranje video snimke na osnovu transkripta
7. Postavljenje montirane snimke sa titlovima na web stranicu
8. Upisivanje metapodataka (podaci o kazivačima/cama i intervjuu temeljeni na protokolu)  u internu bazu podataka