Španovica Novo Selo - znalo se, nije se znalo - Vesna Kesić
Studija slučaja autorice Vesne Kesić „Španovica / Novo selo / Španovica: Znalo se? Nije se znalo?“ nastala je kao suradnja između Documente i autorice u sklopu projekta "Osobna sjećanja na ratove i druge oblike političkog nasilja od 1941. do danas" te predstavlja još jedan u nizu doprinosa razumijevanju i istraživanju uzroka i posljedica ratova na području bivše Jugoslavije.
Studija slučaja bavi se istraživanjem memorije na ratna stradanja i život u miru u gradiću Pakracu i okolnim selima, s posebnim naglaskom na selo dvojnog imena: Španovica / Novo selo, fokusirajući se na razlike u percepciji i memoriji grupnih i individualnih sudionika i svjedoka te u kakvom su odnosu ta sjećanja s onim "službenim". Razdoblje koje studija obuhvaća relativno je dugo, od nastanka sela, kroz Drugi svjetski rat, rat koji je u tom kraju trajao od 1991. do 1995. godine, poraće, pa sve do danas. Drugi svjetski rat svjetska historiografija smješta u razdoblje 1941-1945, ali za Španovicu / Novo selo, on je efektivno okončan tek 1948. godine. Traumatske posljedice toga rata odigrale su važnu ulogu u poticanju, dinamici i karakterizaciji sljedećih ratova u devedesetima.
Selo Španovica koje se nalazi u središtu istraživanja doživjelo je u svojoj povijesti višekratna preimenovanja: Od svog nastanka, 1886. do 1945. selo se zvalo Španovica; od 1945. do 1991. Novo selo, a od 1991. do danas ponovo Španovica. Preimenovanja su bila u funkciji označavanja promjene društveno- političkog poretka i uklapanja u dominantni, hegemonijski narativ. Simbolička promjena prethodila je, ili slijedila dramatične promjene u stvarnosti, koje uključuju i promjene u etničkom sastavu stanovnika sela. U Španovici su živjeli Hrvati, u Novom Selu, Srbi. Danas u Španovici ne živi gotovo nitko.
Predmet ovog istraživanja nisu događaji iz novije ili starije ratne i tranzicijske prošlosti, nego pamćenje i dinamika individualnog i kolektivnog sjećanja na traumatične događaje iz te prošlosti. Nije dakle riječ o pokušaju da se ustanove, potvrde ili korigiraju neke činjenice i okolnosti, već da se pokuša razumjeti što sve utječe na recepciju tih zbivanja i način na koji će biti zapamćena i prepričavana.