Eva Akerman rođena je 13. rujna 1922. u Varaždinu, u židovskoj obitelji Krajanski. U vrijeme kada počinje Drugi svjetski rat u Hrvatskoj, Eva je studirala farmaciju. Na dan kad je njemačka vojska napala Jugoslaviju, 06. travnja 1941., njezin otac Artur Krajanski počinio je samoubojstvo. U ljeto 1941. ustaše su Evu i članove njezine uže obitelji uhitili u Varaždinu i odveli u Zagreb, u Francuski paviljon tadašnjeg Zagrebačkog velesajma (danas Studentskog centra) koji je ustaškom režimu služio kao sabirni logor. Nakon nekoliko dana stočnim vagonima prebačeni su u ustašku kaznionicu u Gospiću. Nakon dolaska Talijana u Gospić, zahvaljujući pomoći doktora Fulgosija, Eva uspijeva pobjeći u Dalmaciju, gdje se i udala. Međutim, Talijani supruga i nju hapse i u lipnju 1943. zatvaraju u fašistički logor Kampor na otoku Rabu. Nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943. logor Kampor je oslobođen, a Eva Akerman pristupila je partizanima, radeći kao bolničarka i ljekarnica. Muške članove obitelji koji su ostali u Gospiću ustaše su odveli u Jasenovac i tamo ubili, a majka i baka su odvedene u Auschwitz. To je zadnje što je Eva Akerman o njima saznala. Osim nje, nijedan član obitelji koji je živio u Hrvatskoj nije preživio Drugi svjetski rat. Nakon završetka rata, Eva je završila studij farmacije u Zagrebu. Sa suprugom je živjela u Zadru gdje je i dočekala rat 90-ih. Do svoje smrti, 03. lipnja 2021., živjela je u staračkom domu u Zagrebu, baveći se slikarstvom i glazbom.