Vladimir Bobinac rođen je 1923. godine u Zagrebu. Početkom Drugog svjetskog rata opredjeljuje se za antifašizam i uključuje u SKOJ. U prosincu 1941. uhapšen je od strane ustaške nadzorne službe, tadašnje policije i zatvoren. U zatvoru je ostao do svibnja 1942. Nakon završetka Drugog svjetskog rata nastavlja školovanje te 1947. upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu. Kako je na fakultetu bio predsjednik NSO-a, Narodne studentske omladine, nakon Rezolucije Informbiroa, od njega se očekivalo da aktivno sudjeluje u bojkotiranju i prokazivanju svojih kolega, na što on nije pristao. Posljedica toga je bila da je 1949. isključen s fakulteta te je nakon toga protiv njega podignuta optužnica za rušenje države. Godine 1951. je odveden na Goli Otok na kojem je ostao zatočen do 1953. Svjedok je i žrtva terora koji je vladao na Golom Otoku. Nakon puštanja s Golog Otoka uspio je završiti fakultet, no i kod zapošljavanja je zbog svoje povijesti osuđenika s Golog otoka imao problema. Ipak, nakon promjene političkih prilika i normaliziranja odnosa između Jugoslavije i SSSR-a zaposlio se kao profesor povijesti na otoku Krku. Povremeno je vodio turističke ture po Golom Otoku i imao mnogo ideja na koji način bi se očuvalo sjećanje na sve što se kroz povijest na tom otoku događalo. Preminuo je 04. svibnja 2014. u 91. godini u Krku.