Dragica Vajnberger rođena je u Zagrebu 1919. godine. Potječe iz obrtničke židovske obitelji. Kći Ervina i Margite, rođeno prezime bilo joj je Schlesinger. Maturirala je na I. Ženskoj gimnaziji u Zagrebu 1937. Već u srednjoj školi ulazi u SKOJ (Savezu komunističke omladine Jugoslavije). Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske, zbog opasnosti od progona nad Židovima u to vrijeme odlazi u Split, koji se nalazio pod talijanskom okupacijom, a potom u Novi Vinodolski. U studenom 1942. odvedena je u koncentracijski logor Kraljevica, a nedugo nakon toga u talijanski fašistički logor Kampor na otoku Rabu. Nakon kapitulacije Italije 1943. godine, logor je zatvoren, a Dragica Vajnberger odlazi u partizane. Prema informacijama koje je kasnije dobila, roditelji su joj 1944. odvedeni u neki logor gdje im se gubi trag. Osim jedne sestrične koja je također otišla u partizane, od njene bliže rodbine nitko nije preživio. Poslije rata u Beogradu pohađala je Novinarsku i diplomatsku visoku školu (1948-1954) te je do kraja 1954. bila tajnica Milovana Đilasa. U Državnoj novinskoj agenciji „Tanjug” radila je do 1965., zatim je bila stručna suradnica u Institutu za radnički pokret u Beogradu do 1967., te voditeljica dokumentacije u Centralnom komitetu Jugoslavije do 1973. Nakon umirovljenja, godine 1973. vratila se u Zagreb, gdje je živjela u Domu Zaklade „Lavoslav Schwarz”. Jedna je od inicijalnih suradnica Židovskog biografskog leksikona; koristeći Jevrejski pregled i druge izvore napravila je osnovnu bazu podataka od približno 1000 kartica. Umrla je u Zagrebu 2. svibnja 2013.